Otisni se, tako kako znaš, u polja mekanih žica
  Ploviš, sigurna sam, na jastučnicama boja
Kaleidoskopski vidiš, znaš, kad tako gledaš:
 Svijet se umnaža u bezbroj kontura          
I srče riznici nutarnjost
 Ti znaš kako dopire do tamo,
Kako prelazi sve da bi došlo, već do koga želi.
 Napinješ luk, a strijele odlaze same
Znaš, čitav svijet držiš zibljuć ga na ramenu

 Mojoj sestri Tajani.
                                              Petra Vukelić